|
žuti listovi su kradom ušli kroz prozor moje sobe. mirisi jeseni sećaju na slomljena koplja slabe i bezvoljne vojske. gledam krajičkom oka reku svojih misli, pojavljuju se crne mrlje u njoj... koliko je samo prošlo... dugo vas nisam video...
u večeri samoće i tupe ravnodušnosti, u kojoj se ne čuju zvona pustih crkvi mog srca, niti vide malene ruke dečaka koji maše dugi, crne mrlje teku i traže pobunu... traže plotune ka izazivačima besa, traže prezir prema celom svetu, gordost... žele da naplate godine skrivanja po prašnjavim i mračnim podrumima, ukradene časove igre i izboranu dušu dečaka koji maše dugi... znam da su jutra izdajice i da jedino ostavljaju porazbijane snove po parketu, ali večeras tako... ... želim da imam neprijatelje. |